U Dubrovnik, po nekima najljepši hrvatski grad, stigli smo jednog vrućeg dana krajem srpnja. Došli smo avionom, koji vam svakako preporučujemo ako se uputite u Dubrovnik. Ako je na vrijeme kupite (recimo, mjesec dana prije puta), karta je skoro pa jeftinija nego autobusna, a put traje «čak» 45 minuta. Ako vas muči to što nećete razgledavati krajolike kroz koje putujete kao što možete u busu ili autu, zasigurno će vas utješiti panoramski prikaz naše zemlje (posebno Dalmacije i otoka) koji možete vidjeti kroz svoj mali prozorčić iz aviona. Da se ovo ne bi pretvorilo u reklamu za avio kompanije, vratimo se mi natrag hostelima.

Hostel u Dubrovniku je, prema američkoj organizaciji «Let's go», proglašen najboljim hostelom na Mediteranu, a tu je negdje pri vrhu i po ljepoti. Sagrađen od prepoznatljivih bijelih «kockica», potpuno je rekonstruiran 1996. godine. Smješten je na izvanrednoj lokaciji, blizu tzv. Bourbon streeta, dubrovačke ulice sa najviše kafića, samo 10-tak minuta hoda udaljen od autobusnog kolodvora (to malo ovisi i o količini prtljage koju vučete sa sobom) i 15-tak minuta od starog grada, tj. dubrovačkih zidina. Pri dolasku u hostel, prvo ćete naravno naići na recepciju, gdje će vas dočekati jedna iz (ili možda sve tri) uvijek nasmiješenog društva koje čine direktorica Laura, Mirjana i Marija. Cure su stvarno super, pune dobrih informacija o plažama, kafićima i svemu ostalom što vam padne na pamet i uvijek spremne na smiješak. Četvrta članica društva je mlada kuharica, koja osim što odlično kuha, zna reći cijelu ponudu doručka «maslac, pašteta, med, džem, sir, kava, čaj...» na puno stranih jezika. :):) Inače, hostel ima odličnu terasu, u hladu drveća (pa čak i palmi) i predstavlja super mjesto za popodnevnu siestu, sa nogama na zidiću i dobrom knjigom ili kakvim lakim štivom u rukama. Navečer se pak pretvara u ugodno mjesto za sjesti (ako vam se ne ide do grada) sa nekim od mnoštva mladih i zanimljivih ljudi koji borave u hostelu, i uz koje piće bolje upoznati zemlje iz kojih dolaze i kroz koje prolaze. Većina gostiju hostela su mladi globetrotteri, pa možete upoznati recimo hipije novog doba iz tko zna koje zemlje, mladu profesoricu iz Amerike ili dvije lude frendice iz Irske, pa možda izviđače iz Francuske ili ako vam je bliža naša zemlja, dečke iz Zagreba.

Mi smo popričali s mladom Amerikankom, koja je potpuno drugačija od svega onog što većina ljudi misli o Amerikancima, i saznali puno toga zanimljivoga. Došla je u Europu, točnije u Prag, nakon završenog fakulteta (koji je gotovo u cijelosti platila novcem koji je sama zaradila) i radila kao profesorica engleskog cijelu godinu. Prije Praga živjela je par mjeseci u Španjolskoj (koja ju je stvarno oduševila) gdje se pripremala za posao profesorice, a kad je došlo ljeto, u maniri prave globetroterrice, odlučila je sedam tjedana putovati. Do vremena kad smo je mi upoznali posjetila je Budimpeštu, koja je se jako dojmila, Veneciju, Split i Dubrovnik, a nakon toga u planu je imala Rijeku, Sloveniju i Austriju, a dalje kako već bude. Cura je bila stvarno zanimljiva, samostalna, pričljiva i bilo je veliko olakšanje upoznati nekog iz Amerike tko je mlad, kozmopolitskog duha, otvoren prema novim kulturama i misli da Amerika u zadnje vrijeme «malo» pretjeruje. Upoznali smo mi i cure iz Irske, kojima je sve u Dubrovniku (koji je među skupljim gradovima u Hrvatskoj) bilo jeftino, pa cure iz Belgije koje su bile fascinirane našim morem i suncem, te jednog nadasve simpatičnog Australca koji ima 18 godina i već sam putuje po Europi. Australac se oduševio našom zemljom, a provodio se toliko dobro da je više spavao izvan hostela nego u njemu.