Svi mi želimo ponekad otići dalje od buke i smrada automobila i ostalih zagađivača. Jedan od načina je otići u neki od hrvatskih brojnih parkova prirode. Odličan način je otići u Lonjsko polje. Lonjsko polje je vrlo interesantno prvo iz razloga što još nije opterećeno turizmom. Tu se još radi o povojima turizma, a mnogi su upravo tužni kada dijete odraste.

Nakon kratke vožnje od Zagreba, a još kraće od Siska dolazimo do europskog sela roda - Čigoća koje je s ove strane početak Parka koji se prostire do Jasenovca i odlikuje se ornitološkim bogatsvom ovog dijelom močvarnog područja koje na taj način štiti od poplava (kako je to priroda sve lijepo uredila). Tu plaćate simboličnu cijenu ulaznice i užitak počinje. Susretljivi domaćini parka ukratko educiraju o parku, rodama i ostalom tamošnjom florom i faunom. Predlažu nam dalje razgled sela u kojem možemo razgledati i etnografsku zbirku. Etno zbirka smještena je u jednom domaćinstvu gdje nalazimo susretljivu gospođu Sučić koja nam je pokazala kako se radi na tkalačkom stanu. Kod nje možete i kupiti proizvode koje ona radi još uvijek na tradicionalan način. Objasnit će vam cijeli proces izrade platnenih proizvoda: bilo od lana, bilo od konoplje koja se prije vrlo često koristila za izradu različitih predmeta: od užadi, preko vreća, itd. Ova zbirka obitelji Sučić broji preko 400 vrijednih predmeta koji nam pokazuju kako se radilo u Posavini prije 100 i više godina. Tu ćete naći stare plugove, lopate, posude od drveta i keramike, zapregu i potrebni pribor, kubure, te brojne druge stare predmete.

U sklopu Parka, nekoliko kilometara dalje od Čigoća naišli smo na selo Mužilovčicu, poznatu po lastavicama. Pod samo jednom strehom tamo nalazimo preko 300 gnijezda lastavica. U ovom selu je «najpitomiji» ulaz u Park, tj. najjednostavnije i najlakše je prići pripodnim ljepotama parka. No, prije nego što uđemo u sam Park, svratit ćemo i do Seoskog turizma obitelji Ravlić. Ako ste oduvijek željeli jesti u štali - pruža vam se prilika: mala šala, to je nekad bila štala, sad se tamo možete lijepo odmoriti. Svi objekti domaćinstva su pod zaštitom Ministarstva kulture, a imaju i vrijednu zbirku zvona. Cijene razgleda i konzumacija su prihvatljive, a ponuda zadovoljavajuća. Nude i noćenje, kampiranje, a uskoro i avanturistički turizam.

A kad uđete u sami P.P. Lonjsko polje, onaj "prirodni" dio, teško ćete poželjeti nazad. Naime, ako ste ikada razmišljali o mirnom suživotu, ta slika bi se trebala nalaziti u rječniku pokraj pojma "miran suživot". S jedne strane šuma, na drugu stranu prostire se nepregledna ravnica. Šumom trče poludivlje svinje, ravnicom pasu krave. Na metar od krave stoji roda, nedaleko se igra pas. Nitko nikome ne smeta i svima je dobro. Razgovaramo s jednim mještaninom koji pazi na krave. Objašnjava nam proces: svaki posjednik krava boravi uz sve krave onoliko dana u komadu koliko ih on ima, npr. imaš tri krave i boraviš puna tri dana i noći uz sve krave i tako svi redom dok opet na te ne dođe red. Te krave su samo preko zime u stajama. Nekako nam se čini da tamo baš i nema kravljeg ludila i sličnih boleština. A negdje dalje od krava čujete, a ne vidite - konje. Malo se bolje zagledate i tamo doista ima konja i to čitavo krdo. Odlučujete isprobati vlastite mogućnosti, a i one vlastitog auta i krećete u tu daljinu polako u prvoj jer nema cesta, a park je kao park, priroda kao priroda - neukroćena. Nakon drmusanja stižete na mjesto kad već jasno vidite konje i odluka pada - još im se približiti. Oni u tom trenu kreću prema pojilu. To vam ide na ruku jer je to već bliže vama, a i amortizeri na autu odaju smješak. Izlazite iz auta i vi odajete smješak. I ne skidate ga dugo. Bilo je tamo oko 200 konja, slobodnih na ravnici. Ždrijebadi, mladih, starih, kobila, konja, različitih boja dlake - nešto predivno. U tom trenu sjetite se Indijanaca i njihovog mira, te u takvom stanju prilazite polako i oprezno tom krdu konja. Vi ste radoznali isto koliko i oni. Uspijevate neke čak i pomaziti, a neki (oni mlađi) su vrlo znatiželjni kad izvadite foto aparat, te s interesom guraju njušku prema njemu i čitavi pregovori se vode da ga uslikate. I kasnije (kad razvijete slike) vam je jako krivo što imate nedobar aparat i što je bilo oblačno, te slike ne možete staviti u print. Kad odlučite konje ostaviti na miru, polako odlazite, a oni, njih desetak, kao za ispraćaj rade kolonu i koračaju uz vas.

Najradije ne biste niti otišli s tog mjesta, ali, što je tu je, svemu dođe kraj. No, nakon ovog doživljaja razgled vas vodi i prema još jednom selu unutar Lonjskog polja - Krapju. A što ima tamo saznat ćete ukoliko otiđete s nama. I kušate npr. šarana u rašljama ili jednostavno i dalje uživate u prirodi.