Ženevski cvjetni sat

Ženeva iz prve ruke

Kris, kojeg ste upoznali u prošlom broju Hostelera još uvijek je vrijedan. U ovom broju upoznat će vas sa Ženevom noću. Na vama je samo okupiti ekipu, uputiti se do HFHS-a i otići do ovog krasnog grada.

Cipeliške, pa u diskač

Za izaći navečer u Ženevi treba uzeti barem 50 franaka ako se hoće popiti piće i ostati malo duže i sve to. Mjesta za zabavu ima razno-raznih vrsta, od normalnih pivnica i birceva do malo skupljih i otmjenijih koktel-barova i kavana i naravno, pristojan broj disko klubova i dosta noćnih klubova. Pod 'noćnim klubovima' mislim baš na klubove za 'odrasle', jel, s oskudno odjevenim tetama i mračnom atmosferom. To me fakat iznenadilo tu u Ženevi; takvih mjesta stvarno ima dosta i otvoreno se reklamiraju i još su prilično popularni; neke se stvari očito ne mijenjaju i uvijek će jedan od najboljih načina da se zabave depresivni ljudi daleko od svojih kuća (diplomati) biti upravo taj, seksualne prirode. Što se cijene tiče, tu stvarno ništa ne znam, evo, vjerujte mi na riječ, nije mi na kraj pameti palo da uopće razmatram takve stvari. Hehe. S druge strane, cijene na normalnim mjestima su mi manje više poznate. Dakle, svatko može ući u pivnicu ili birc i naručiti piće (znači, odjeća i dob nisu važni). U principu, sve je duplo skuplje nego kod nas. Coca-Cola za 4 franka (pomnoži s 5 za kune i dobiješ 20 kuna), ponegdje za 5; pivo isto tako, malo više, ovisno o vrsti. To pravilo vrijedi za ove "obične" kafiće i ina mjesta, ali se cijena, naravno, penje skupa s odredištem. Koktel barovi će naplatiti najmanji shooter koktel barem 10 franaka, a neki finiji long drink u prosjeku 20. Mislim, siguran sam da se oni jako potrude oko tih koktela i znam da su jako fini (stvarno jesu, i dobiješ onu slamkicu, i suncobran i JOŠ, ovo nije sve, onaj mali fluorescentni štapić koji svijetli kad ga presavineš, ono kaj se koristi za pecanje i za privlačenje pažnje na partijima), ali stvarno treba biti jako oprezan kad se tu izlazi jer se počinje primjenjivati novo pravilo, a to je: cifre ostaju iste kao u Hrvatskoj samo se valuta mijenja. Hehe. Znači koktel za 25 kuna postaje koktel za 25 franaka. Oprez! Ovo se pravilo nastavlja primjenjivati kada se izađe u neki prosječni disko. Prosječni disko je stvarno prosječni disko i nemojte očekivati ništa posebno iako je to Švicarska; malo bolje uređeni birc s plesnim podijem i to je to. Uobičajeno je da se upad ne plaća, ali je često garderoba obavezna i to je 2-3 franka, a upasti se ne može bez cipela i taj je zakon jako strog. Isto tako treba imati 18 godina, ali to više ide na izgled nego na provjeravanje osobnih, odnosno što više šminke to više izgleda za upad (ako si fakat mlađi od 18). Dakle, ne zaboraviti cipeljic ako hoćete malo provoda. Pića ostaju prosječno skupa (pravilo broj 2), ali postoje razne iznimke kao npr. Happy Hour, najčešće od 20:00 do 21:00 je vrijeme kada su pića duplo jeftinija i kada se isplati uložiti svoje novce u cugu.
Nakon ovih običnih diskača dolaze oni malo prestižniji klubovi za prave šminkere. Ako ste gledali film 'Studio 54', onda si možete zamisliti kako to otprilike izgleda… naravno, bez seksa, ipak je to Švicarska. Ali, gužva pred vratima, 1,500 franaka vrijednost odjeće na sebi i, po mogućnosti, rezervacija. Takvih mjesta nema jako puno, zapamtite da je Ženeva ipak tri puta manja od Zagreba, ali su veoma popularna jer je grad ipak većinom šminkerski. Tu nećete proći ispod 10 franaka za bilo kakvo piće, a neki koktel je u principu 30. Jedina dobra stvar je što se upad ne plaća, ali to se nadoknađuje u cijenama pića, naravno. Muzika je skoro uvijek hip-hop, komercijalni MTV utjecaj je na maksimumu; stvari se uglavnom ne puštaju ako nisu hitovi koje je svatko čuo i to pravilo vrijedi skoro svuda.

Može i alternativa

Alternativna mjesta za izalske postoje i Ženeva nije potpuno šminkerski grad (hvala Bogu). Prilično je jaka i rock/grunge/punk scena. Kao što sam i rekao ranije, glavni je kolodvor pun, između ostalih, punkera koji lagano broje sate do sljedećeg nastupa u ženevskoj 'Tvornici'. Da, da, ima i Ženeva svoju 'Tvornicu' samo što je ta 'Tvornica' zapravo ekvivalent zagrebačke 'Močvare', odnosno kluba za rock, punk i sličnu muziku u kojoj u pravilu svaki tjedan nastupi neki lokalni, ponekad i neki poznatiji bend. Cijene upada variraju, ali u principu treba imati dvadesetak franaka pri džepu ako se hoće uživati u 'dobrom zvuku'.

Plati, pa se vozi

Svi znaju da je jedan od velikih problema svakidašnjice 'kako doma nakon većernjeg izlaska'. Ženevski službeni javni prijevoznik, TPG, vozi do ponoći, a sastoji se od: tramvaja, vlakova, autobuseva i trolejbusa. Dakle, Ženevljani imaju sve osim podzemne i cijene nisu prestrašne ako se uzme u obzir da im vozila stvarno dolaze točno na minutu (na svakoj se stanici nalazi plan grada i vozni red), imaju klima uređaje (dobro, uglavnom ih imaju, osim vlakova u kojima tak i tak otvoriš prozor i pogodi te vjetar od 100 km/h, a kad treba grijati onda se samo dimnjak spoji na vagone i to je to…). Uglavnom, cijena, ahm, prava sitnica; grad se dijeli na zone i karta za jednu zonu dođe oko 8 kuna. Jedna zona je dovoljna za širi centar grada, znači promjer od nekih 30 stanica što je čisto dosta. Cijene su iste za sve oblike javnog prijevoza, samo što vlak, naravno, ne vozi na kraće pruge od 2 zone. I da, karte se kupuju na automatima koji se nalaze na svakoj stanici i primaju samo kovanice! Te mašine su valjda neka bijelo-svjetska fora… Jedina je caka što su karte vremenski ograničene… tako da karta za jednu zonu traje samo 30 minuta. Da, prilično loše, ali postoji i druga caka, a to je da su kontrole rjeđe nego kod nas, odnosno vrlo rijetke, tako da se možda i može riskirati švercanje ukoliko baš nije petak 13. i niste razbili 3 ogledala itd. No, vrlo su strogi kad vas uhvate i kad vas jednom imaju, onda ne puštaju, a kazna je 300 kuna, na licu mjesta ili legitimiranje itd. Možda se moguće izvući na neku internacionalnu foru ali ne znam, nisam probao. Za one koji ostaju malo duže u Ženevi, bilo bi ipak najpametnije kupiti mjesečni pokaz koji košta oko 150 kuna i stvarno se vrlo isplati, kad se sve uzme u obzir. Ali, ovaj prijevoz vozi samo do ponoći i onda na scenu stupaju ili taksi ili manji, privatni javni prijevoz sa svojim noćnim minibusevima. Moćni noćni minibus vozi po manje-više istim rutama kao i veliki busevi (skroz do izvan grada), a koštaju skoro duplo više (ipak su noćni). Taksiji ne dolaze, ponavljam, ne dolaze u obzir jer su bezobrazno skupi. Naravno, tko voli nek izvoli, ipak nijedan pristojan ženevski taksist ne želi voziti ništa ispod Audija A6 i tako, ali vožnja od 5 minuta će vas koštati preko 100 Kuna. Da.

Najbolje - u hostel

Nakon noćnog izlaska bi trebalo negdje i prespavati, naravno. Hotela u Ženevi ima ali na svakom koraku, od Noge Hiltona u samome centru do nekih manjih, privatnih uz autoput itd. Prosječan hotel od 2 zvjezdice u blizini centra grada nudi noćenja već od 80 franaka (!) pa do 200 ili možda mrvicu više, a oni luksuzniji sa čak 5 zvjezdica (riječima: pet) se ne spuštaju ispod 400 Franji za jednokrevetnu sobu pa do razumnih 25,000 franaka za divovske apartmane. Naravno, u Ženevi postoji i hostel za mladež i članove EURO<26 organizacije koji se nalazi u samom centru grada (zaista) i vrlo blizu glavnog kolodvora (malo sjevernije) i doima se stvarno dobro. Nude čak i internet usluge svojim gostima, a cijene se kreću od 25 franaka po noćenju u spavaonici (to je četverokrevetna soba, a kreveti su na kat, s WC-om i tušem na hodniku koji se dijele s drugim sobama), 70 franaka za dvokrevetnu sobu s WC-om do 80 franaka za dva kreveta i tuš u sobi. Ove su cijene za članove, a oni koji to nisu će nadoplatiti još 6 franaka. Dakle, čini se daleko najisplativije skupiti 4 frenda i zaletit se fino u spavaonicu, a higijena i tako nije baš užasno važna… hehe.
I eto, nakon vožnje vlakom, popodnevne kave, obilaska grada, večernjeg izlaska, traganja za javnim prijevoznicima i noćenja u hostelima, ne preostaje mi puno toga za reći o Ženevi, tom malenom jezerskom gradiću na granici Švicarske i Francuske, u samome srcu Europe… Grad stvarno treba vidjeti jer je poseban (ah, kao i svaki drugi) a možda i sretnete kojeg hrvatskog imigranta! Naime ima ih oko 200 i još uvijek solidno barataju hrvatskim jezikom i razmišljaju o tome kako bi bilo da nikada nisu otišli iz domovine i što bi bilo kad bi se jednostavno vratili i zaboravili na sve avanture i iskustva koja su proživjeli u tom divljem vanjskom svijetu…