Spolno prenosive infekcije
13.12.2004.
Spolno prenosive infekcije, odnosno spolne bolesti, nažalost su u novije vrijeme sve prisutnije, kako kod mladih osoba, tako i kod onih srednje generacije. Danas se najviše govori o opasnostima HIV infekcije, u javnosti češće spominjane kao AIDS (sindrom stečenog nedostatka imunosti). Međutim, pomalo je iznenađujući podatak da raste i broj oboljelih od sifilisa, poznat i kao 'kuga srednjeg vijeka', a za kojeg se smatralo da je praktički nestao iz svakodnevnog života. Već sam broj spolnih bolesti trebao bi nas zabrinjavati, a da i ne govorimo o broju zaraženih osoba, odnosa prema spolnoj zaraženosti i naročito posljedicama koje imaju ne samo po zaraženu osobu, već i cijelu populaciju. U spolno prenosive infekcije spadaju: klamidija, gonoreja (triper, triša, kapavac), sifilis, genitalni herpes, HPV infekcija, hepatitis B i AIDS (HIV). Odnos prema spolnoj zaraženosti često je neodgovoran i prema samome sebi, ali i prema okolini, a da i ne govorimo o neodgovornim i nezrelim osobama čije je ponašanju na rubu kriminaliteta, kad zaražena osoba svjesno polazi s pozicija 'osvete' i svjesno i namjerno izaziva zaražavanje drugih osoba po sistemu 'osvete'. Neodgovornost prema samome sebi i svojem zdravlju, iako može biti shvatljiva, ne može biti i prihvatljiva. U jednom tradicionalnom, možemo slobodno reći konzervativnom pristupu (društvu), sramota je (nametnuta ili na drugi način stečena) govoriti o spolnosti, u najširem smislu te riječi, a koja onda uzrokuje i sram od odlaska liječniku (dermato-venerologu ili ginekologu). Nerijetko susrećemo i kod visokoobrazovanih osoba da izjavljuju kako ih je sram otići liječniku i s njim porazgovarati o spolnim problemima (bolestima). A što tek onda očekivati od najmlađe populacije, posebno, ukoliko im se nameće osjećaj krivnje, umjesto iskazivanja razumijevanja. Ovdje ponovno izlazi na vidjelo konzervativizam, jer umjesto da otvoreno sagledavamo stvarnost koja nas okružuje, mi istu 'guramo pod tepih' i polazimo s pozicija da ono o ćemu ne govorimo, da to i ne postoji. Pišući i govoreći o spolno prenosivim bolestima, mi se ne ponašamo neodgovorno i ne navodimo mlade da stupaju u intimne (spolne) odnose, jer je to neotuđivo ljudsko pravo svakog pojedinca i njegov slobodan izbor, a još manje se zalažemo za promiskuitetno ponašanje (česta promjena spolnog partnera). Po našem mišljenju, upravo osobe koje nastoje pod svaku cijenu izbjegavati ili, još gore, braniti razgovor o tim problemima su neodgovorni i društveno štetni, jer takvim pristupom dovode u opasnost zdravlje šire populacije. Neka se zaraza širi, bitno je samo da o tome ne govorimo, apsolutno je neprihvatljivo društveno ponašanje. Neupitno je, da je ukazivanje i apeliranje na izbjegavanje čestih promjena partnera društveno opravdano i korisno, ali je isto tako neupitno da istu težinu i važnost ima i upoznavanje mladih sa spolno prenosivim infekcijama, načinima njihova sprječavanja i liječenja. Neotuđivo je pravo svakog pojedinca da sam, bez ikakvih pritisaka i ismijavanja, uključujući i onih svojih vršnjaka, odluči o svojem spolnom životu, ali isto tako svaki pojedinac IMA PRAVO ZNATI sve o spolnosti i reproduktivnom znanju. Smatramo da mladi imaju pravo na MOGUĆNOST IZBORA i da se za to pravo smiju i moraju izboriti, a obveza je društva to im i omogućiti, otvoreno ukazujući na sve aspekte mogućih varijanti. |
Ispiši članak
Pošalji članak na e-mail
Komentiraj članak 
Hipnozom protiv vožnje u opijenom stanju
