Prve Olimpijske igre (OI) održane su 776. g. pr. Kr. od kada i datira prvi dokument vezan uz njih. Svake četiri godine u grčkom gradu Olimpiji (po tome su i nazvane), u čast boga Zeusa, mladi sportaši odmjeravali su snage u raznim disciplinama, poput trčanja, hrvanja, boksa, jahanja i utrke kolima. Koliki je značaj Igara bio u doba antičke Grčke vidljivo je iz činjenice da su, tada, zaraćene strane potpisivale primirja u vrijeme održavanja OI, a sudionicima je bio osiguran prolaz kroz neprijateljski teritorij u cilju omogućavanja sudjelovanja na ceremoniji otvaranja. Čak su Grci u 3. st. pr. Kr. računali vrijeme ravnajući se po OI. Pobjednik Igara dobivao bi maslinovu grančicu otkidanu s posvećenog drveta, što je danas jedan od simbola OI 2004. Tada, a i danas, pobjeda na OI najveće je dostignuće koje sportaš može postići. Kada bi se olimpijski pobjednik vratio kući, grad bi otvarao vrata svojih zidina iskazujući time osjećaj sigurnosti koji bi imao zbog svog uspješnog sugrađanina te bi ga opjevavali u pjesmama i podizali mu spomenik.

Olimpija - neutralno i sveto mjesto

Olimpija je tada bila neutralno i sveto mjesto koje je objedinjavalo ideale mira, slobode, jednakosti i poštovanja. Kada su Rimljani okupirali Grčku 27. g. svi građani Carstva bili su pozvani na sudjelovanje u Igrama: Egipćani, Španjolci, Sirijci, Armenci i ljudi drugih nacionalnosti, te su time Igre postale održavane na europskoj razini. Igre su u tom obliku održavane do 393. g. kada po nalogu cara Teodozija II Olimpija biva srušena i napuštena kao označavanje konačne pobjede kršćanstva nad poganskom kulturom antike.

Coubertainov san

Prve moderne OI održane su u Ateni 1896. g. kada je barun Pierre de Coubertain, 31-godišnji glavni tajnik Francuskog sportskog saveza odlučio uspostaviti Igre u modernom, internacionalnom obliku, što sličnijem originalnom obliku OI iz doba antičke Grčke. Od tada pa sve do danas, OI se održavaju svake četiri godine uz tri prekida za vrijeme 1. i 2. svjetskog rata. Coubertain je ujedinio OI sa tzv. «Olimpijskim idealima» koji promoviraju sudjelovanje u sportu kako bi se dostigla harmonija tijela i duha te izgradnje karaktera. Stoga, sportaši se moraju natjecati pošteno, dajući svoj maksimalni doprinos. Otac modernih OI nadao se da će OI pridonijeti edukaciji mladih ljudi i promociji mira među građanima, vjerama i nacijama te je to i razlog zašto sportaši žive zajedno u Olimpijskom selu tijekom Igara.
Veliki značaj OI potvrđuju i impresivne brojke ovogodišnjih Igara. 10,5 tisuća sportaša iz 199 zemalja natjecat će se u 28 olimpijskih disciplina za najvrjedniji sportski trofej, zlatnu Olimpijsku medalju. Da javnost ne propusti ni jednu od 301 ceremonije dodjele medalja pobrinut će se više od 21,5 tisuće predstavnika medija.

Moderne OI:
1. Atena 1896.; 2. Pariz 1900.; 3. Saint Louis 1904.; 4. London 1908.; 5. Stockholm 1912.; 6. Berlin 1916.(nisu održane zbog 1. svj. rata); 7. Antwerpen 1920.; 8. Pariz 1924.; 9. Amsterdam 1928.; 10. Los Angeles 1932.; 11. Berlin 1936.; 12. i 13. OI 1940. u Tokiju i 1944. u Londonu nisu održane zbog 2. svj. rata; 14. London 1948.; 15. Helsinki 1952.; 16. Melbourne 1956.; 17. Rim 1960.; 18. Tokio 1964.; 19. Mexico City 1968.; 20. Munchen 1972.; 21. Montreal 1976.; 22. Moskva 1980.; 23. Los Angeles 1984.; 24. Seoul 1988.; 25. Barcelona 1992.; 26. Atlanta 1996.; 27. Sydney 2000.; 28. Atena 2004.

Logo OI, Olimpijska zastav

1913. g. utemeljitelj modernih OI Pierre de Coubertain (tvorac lozinke OI: Brže, Više, Jače te parole OI: Nije važno pobijediti, važno je sudjelovati) kreirao je olimpijsku zastavu koja se sastoji od 5 isprepletenih prstena u 5 boja (plava, crna, crvena, žuta i zelena). Coubertainova ideja bila je upotrijebiti bijelu podlogu na kojoj 5 obojanih prstena simboliziraju boje zastava svih zemalja svijeta. Danas oni predstavljaju 5 kontinenata i okupljanje sportaša iz svih dijelova svijeta. Nije određeno koja boja predstavlja pojedini kontinent.

Olimpijska vatra

Prvi puta upaljena je 1928. g. u Amsterdamu. Od OI u Berlinu 1936. njeguje se običaj paljenja vatre na Olimpu te nošenja iste do grada u kojem se Igre održavaju. Vatra se pali na ruševinama hrama božice Here koristeći sunčevu svjetlost pomoću paraboličnog ogledala.

Olimpijska zakletva