Knjiški crv dopuzao je u Hrvatsku i svi su ga dočekali raširenih ruku... i najednom se narod, kojemu je važan samo nogomet,   zainteresirao za književnost. Ipak, nije sve tako ohrabrujuće kao što zvuči!
Ovih dana, osim dolaska proljeća, u dragoj nam državi Hrvatskoj, odvijala se opća drama u redovima hrvatskog naroda. Jutarnji list protresao je državu sa svojom akcijom dijeljenja besplatne knjige «Ime ruže» velikog talijanskog književnika Umberta Eca. Tada su Hrvati poludjeli i masovno pohitali na kioske po svoj primjerak, jer nama je najvažnije da se na Eurosong šalje Ivan Mikulić i da se nešto dijeli besplatno. Knjiga? Odlično, glavno da je besplatna, već ću ja nju pročitati - komentiraju naši sunarodnjaci. Neki su vjerojatno i prvi put čuli za tog književnika, a kad nekim slučajem doznaju da postoji i film snimljen po knjizi, radije će pogledati film. A knjiga? Stajat će na polici i gušit se u oblaku prašine. Glavno da je bila besplatna. Malo je onih koji su to remek-djelo nabavili iz stvarne želje da ga pročitaju i njime prošire svoju privatnu biblioteku.
Kad je knjiga izašla na kioske izašli su i Hrvati iz svojih domova i trčećim korakom krenuli u pohode. U ranim jutarnjim satima znojni i otežanog disanja sa krvoločnim sjajem u očima čekali su u nepreglednom redu svoj besplatan primjerak. Neki su kupili novu policu, prvu u životu, da bi je napunili sa cijelom zbirkom najavljenih književnih ostvarenja. Na nekim prodajnim mjestima morala je intervenirati policija. Dolaskom zore naši ljudi pretvoriše se u besmrtna dlakava čudovišta koja hladnokrvno poubijaše sve one bezobraznike koji im prepriječiše  put do književnosti.
Nakon tjedan dana istu akciju započeo je i Večernji list. «Epitaf carskog gurmana» Veljka Barbieria planuo je u samo nekoliko sati. Većina budućih nadobudnih čitatelja, vjerojatno, uopće ne zna što je, na primjer, epitaf.  Ma, nije ni važno, još jedna besplatna knjiga uvijek dobro dođe!
Vidjevši da su dnevne novine pomahnitalo počele besplatno darivati svoje čitatelje, narodu je porastao apetit. Kada je izašao «Dnevnik», prve novine sa kravatom, neki su histerično negodovali:  kupili su «Dnevnik» a nisu dobili kravatu! Gdje je moja kravata, prevaranti? Kupio sam vaše novine, a kravatu nisam dobio!
Nakon litara prolivenog znoja, krvi i neprospavanih noći neugodno su se svi iznenadili izlaskom druge knjige. «Lolita», rusko-američkog književnika Vladimira Nabokova nije bila besplatna. Cijena od 29 kuna «bacila je u bed» Hrvate, pa se u popodnevnim satima još uvijek mogla nabaviti u samom centru grada.
Vjerojatno i izvanzemaljci čitaju više od mojih sunarodnjaka! Prva pročitana knjiga u životu? Prva i jedina knjiga na polici? Zar  je to važno narodu koji je do ove prilike u velikom luku zaobilazio knjižnice i knjižare? Svi imaju svog Umberta Eca, svog Veljka Barbieria, svoj epitaf, svoju ružu. I sve to samo zato što je BESPLATNO! E, moj narode!!