PUT POD NOGE MNOGE:
Pura vida Costa Rica - Zalutati kao Columbo I. dio
Pie: Draen Babi
 Nakon to sam se dovukao nazad iz ZDA (SAD na slovenskom, slijedi objanjenje), s krvavo zaradjenim $ u zadnjem depu Levisica, i nakon to sam veliku veinu zdrobio u prva dva mjeseca (Krakow, Jadran, centralna Europa, janjetina sa mladim lukom itd), i nakon to mi je orginalni plan vidno loe isplaniranog puta na Madagascar (previdio sam injenicu da bih doao usred sezone ciklona, to bi moj entuzijazam za hiking i kampiranje ispralo kao i njihove zemljane putove!) pao na prvoj preponi, odluio sam se za malo jednostavniju varijantu: put centralne Amerike tj. 'Bogate Obale' aca Costa Rice.
Nakon doneene odluke o lokaciji, pokuaja utede love na kombiniranju avio karata (tko bude strpljiv i proita ovaj uradak do samog kraja, razumijet e zato 'pokuaja utede'), te skupljanja budeta za put, ono malo dolara to je ostalo, icanja dragih mojih, te donacije Super Sporta u zadnji as (ovim putem im zahvaljujem jo jednom) doao je i dan polaska. Nakon punih 28 min pakiranja, ator, vrea, sprej za krvopije, fejk Ray Banice, te najdrae majice kratkih rukava, bio sam spreman otisnuti se putevima starog morskog vuka Columba!
Akis (Grka), Joe (Engleski Bobby), Adolfo (Costa Rica)
 Dio onog pokuaja utede love, sastojao se od leta iz letalia Maribor do Londona, Ryan Air je bio u pitanju, koji me istovario na Lutonu, aerodromu ne tako blizu Londona (jedan od pet londonskih). Sjedam na vlak (32 bloody Pounds), dolazim do Londona, podzemna (12), odlazim sa frendovima na pivo, dva (35). Dok traje utakmica Arsenala protiv naih starih dunika Newcastlea, u Baileys Pubu na ulici do nedavno zvanoj 'murder mile', ispijajui trei Guinness (dobar kao majino mlijeko), shvatim da me London kota petinu budeta (tupa bol). Bjeei glavom bez obzira, preko zalaska sunca u New York, nezaobilazne hot&sour juhe na Newarku, nakon 14-ak sati slijeem u San Jose!
Zanimljivost: Letalie Maribor e uskoro biti preimenovano u "Letalie Edvarda Rusjana" u ast prvog slovenskog letaleca. E da se njega pita...
Down town San Jose
 Nakon kasnononog dolaska u San Jose, prevrtanja svoga znanja panjolskog sa taxistom (upala miia od silnog panjolskog), pokuavajui sa Davor uker, Zvone Boban, Dubrovnik objasniti gdje se tono nalazi ta Croatia, te proivljenih strahova prolaska kroz crvena svjetla (navodno je ok, ako nikoga nema iz drugih 'zelenih' smjerova) stiem u hostel, iskeiram 5$ za no te potpuno okiran brojem celzija u zraku zaspim okupan u znoju (klima free hostel). Jutro je, San Jose... Utisci: guva, vrue, galama, zvuk trube, jo malo guve, miris neega nedefiniranoga (lo), prljavo, smee, opet vrue, areno, McDonalds, Burger King (bloody jankees) sve u svemu... Potpuno oaravajue! Iako glavni grad ima neki svoj intrigantni arm, mene je u ovaj kutak svijeta privukla, jedna jedina...Majka Priroda!
Zanimljivost: San Jose je jedan od najmlaih glavnih gradova srednje Amerike (osnovan 1738. g., proglaen glavnim gradom 1823. g.)!
injenica: prvi Europljanin koji je stigao na Costa Ricu... jedan jedini Columbus, Christopher Columbus (1502. g.)
Tortuguero
Nakon to sam s Mauriciom (vlasnik hostela, lan 'search & rescue' tima) utvrdio 'itenirary' svog dvotjednog bivanja u 'bogatoj obali, ranim jutrom krenuh put "coca cola" terminala na jedan od tri autobusa (pokazalo se progresivno loijeg kako fizikog tako i mehanikog stanja od prvog prema treem). Nakon ukrcaja, put je vodio preko serpentinama krcate ceste kroz oaravajue tropske kine ume (opravdale naziv), nepregledne plantae banana (kg = 50 lipa), mjesta Cariari gdje sam se upustio u razgovor s vozaem autobusa o kompleksnosti nogometne igre i openito filozofije ivota (na panjolskom!?), lokalnih farmera koji na nerjetkim zaustavljanjima autobusa za sitni prodaju mjeavinu peenog mesa, plantanosa, limuna i voa pakiranih u vreice za smrzavanje (to-go casados), poljskih puteva (10 km/h preporuena a i omoguena brzina). Nakon pet sati nevjerojatno izdrljivih autobusa (sumnjao sam...priznajem), stiemo do posljednje stanice, Pavone, neega to sam ja zamiljao mjestacem, no stajala je samo jedna stara drvena nadstrenica, pod koju su se svi stisnuli bjeei od naleta pljuska! Zaboravih napomenuti da je jedini nain kako doi do Tortugera (T) vodenim putem. Nakon neizbjenog socijalnog kontakta za vrijeme trajanja pljuska, Alfonso povede povorku prema amcima. Nakon prolaska kroz movarna podruja (tenisice uzaludne, tabani kao lice albino sharpeia), 1.5 km dalje stiemo do amaca, uplivavamo u njih i kroz labirint uskih i mutnih kanala, preko rijeke T dolazimo do sela T. Iskrcavamo se, potroim pola boce spreja za krvopije (denge groznica), ismijemo legendu sa dva crvena kofera na kotaie (svuda blato i zemlja), smjestimo se u oblinjem hostelu ('mi', kao ja i est ljudi upoznatih tijekom one socijalizacije), te bre bolje naruimo lokalno pivo Imperijal i Ceviche (sirova riba u limunovom soku...super fino) te uz zvukove bubnjeva, umove Karipskog mora i u drutvu iguane na oblinjem kokosovom drvetu uvuemo se u sveprisutni PURA VIDA life style...
Zanimljivost: "Pura vida" iliti dobar, isti ivot, koji osim to ga koriste za pozdrav je i dio cijelog ivotnog plana Ticosa! Bezbrinost, smijeh, "take it easy" stav je i vie nego oit! Pura vida Costa Rica!!
injenica: N.P. Tortuguero je najvanija lokacija sjeverne hemisfere za lijeenje jaja kornjaa, koje se vraaju na crni pijesak plaa Tortuguera (35 km) svake godine, od kojih su najzastupljenije Tortugas verdes (zelene kornjae) aka glavate zelve.
N.P. Tortuguero
Nakon oito pretjeranog konzumiranja lokalnog piva, u CIK zore 'mi' + Feliciano (na vodi) uskaemo u kanu i prije samog izlazka sunca, prije ostalih homosapiensa, uplovljavamo u N.P. Tortuguero, oaravajui dio ove zemlje, kojeg s razlogom zovu 'mala Amazona'. Polagano plovei kroz isprepletene kanale dungle, dijelom oaran onim to me okruuje, a dijelom koncentriran i ujedno izgubljen u milozvunosti panjolskoga jezika naeg vodia, dolazimo do uskog potpuno obrasloga kanala u koji se jedva uvlaimo kroz umu lijana. Zamoljeni od Feliciana da na par minuta potpuno utihnemo (tako su mi barem preveli), ekamo.... I onda je arolija poela... Prvo, pojedinanih zvukova, sa svih strana, koji su postajali sve jai i jai, pretvarajui se u harmoniju, u igri laganog vjetra i sunca, koje se jedva na par mjesta probija kroz gustu dunglu. Kajman, koji je iznenada isplivao pored kanua (srce u peti), glasanje naeg vodia (ispostavilo se uinkovito) koje je urodilo urlanjem Howler majmuna, tucan koji je odletio sa drveta na koji je od nikuda doskakala porodica Whitefaced majmuna (kapucinera), koji su bez imalo straha i puni znatielje doli nama na dohvat ruke... Bezvremenski... Iako je trajalo svega 15-ak minuta, imao sam osjeaj kao da je vrijeme stalo... Nezaboravan osjeaj moga prvoga susreta sa dunglom. Potpuno oarani ovom potpuno divljom i nedirnutom prirodom nakon trosatnog veslanja po movarama T., Feliciano odlui da e, poto smo mu tako dragi (najdrai u povijesti dragih), za samo 5$ po osobi (hm) provesti nas do vrha oblinje planine, ni manje ni vie probijajui se sa maetom, to kroz udo raslinja, to kroz rojeve dragih nam krvopija, sluajui njegove prie o otrovnim zmijama, paucima, pa i abama (poison dart frog, otrov moe ubiti do 9 ljudi), koje ni u kom smislu nisu pozitivno utjecale na opu smirenost moga duha, istovremeno razmiljajui o svojim najdraima i stvarima koje nisam u ivotu stigao iskusiti, stiemo do vrha odakle, nakon to sam doao k sebi, sam bio svjedok zrakooduzimajueg( :) ) pogleda na ue rijeke T koje se ulijeva u Atlantski ocean i poluotoka na kojem se nalazi samo selo. Da nam se iskupi (Feliciano) za sijede koje nam je nepovratno priutio, kokos direkno skinut sa drveta, neto domaeg ljekovitog bilja, crni pijesak plae i novi susjed na onom istom drvetu (dvoprsti lijenjivac) potpuno nas je vratilo u melankoliju ovog malog dijela raja...
Zanimljivost: Casados (ria, grah sa piletinom ili svinjetinom) je tradicionalno jelo koje je svoje ime dobilo "pria se" u vremenima kada se rad veinom odvijao na plantaama, te bi na zajednikoj stanci za ruak onaj mukarac koji ima najvie hrane, najbogatiji ruak bio zvan Casado (oenjen)!
injenica: Iako pokriva samo 0.03% povrine planeta, Costa Rica je dom za 6% ukupnog biljnog i ivotinjskoga svijeta ove nae kugle zemaljske!! Pa ti vidi!
N.P. Volcano Arenal
 Rano jutarnje buenje (opet cik zore) kako bih, prije nego napustim ovaj raj, sjeo jo jednom na crnu plau Tortugera i gledao kako se sunce uzdie iznad Atlantskog oceana. Pokuavajui spremiti tu sliku u neiskvarene dijelove sive mase, ponovo uplivavam u amac i... nanovo put pod noge mokre! Krstarei ponovo kroz svu silu mutnih movarnih kanala, preko bliskog susreta (par metara od amca...amac lagano trulkast) sa cca 4-metarskim krokodilom, fenomenalno zanimljivih Ticosa (vizualno i drutveno) koji su ulazili i izlazili iz amca du dvosatne plovidbe, iskaem iz amca, uskaem u mini bus i 5 sati kasnije u unutranjosti, nakon oduzetih tablica od uvara zakona (istekla dozvola za prijevoz putnika), bjesa Elfrina (voza) koji da je znao ne bi stao, te tko zna koje po redu kile pojedenih banana, stiemo preblizu vulkanu, u La Fortunu! Nakon napokon podignutog atora (iza hostela, 2$), hladnog piva i vrhunskog kulinarskog uitka (jaja na oko), sa lokalnim Ticosima u oblinjoj "kafani" uz nogomet i Guaro (naa loa rakija, pa nijansu, dvije gore) ispraam no i doekujem jutro. Jedva ator naao.
Zanimljivost: Navodno (Elfrin tvrdi) u Costa Rici, policiji nije doputeno ii u potjere za vozilima! Radi sigurnosti na cestama!! Zato je rekao, "da sam znao, ne bih stao"!!
injenica: Costa Rica ima 112 vulkanskih formacija, od ega je 7 aktivnih!
Tjeran nekim adrenalinom, ustanem opet u cik zore, (uz naglaeni bolni protest alkoholom oteenog tijela), u oblinjoj soda-i uz Gallo Pinto, 'Costa Rica finest' kavu i lokalne novine vraam radnu temperaturu i bistrinu uma te kreem u istraivanje onoga to me okruuje. Prvo to mi je 'upalo' u oko je vidna amerikanizacija mjesta koje je radi (ponavljam - preblizu) aktivnog vulkana postalo savrena turistika klopka i lana oaza za bijeg iz svakodnevnice u 'divljinu' (350$ za no sa pogledom na erupciju vulkana). Iz mjestaca koje na oigled gubi arm i mistinost pod utjecajem nama dragog kapitalizma, bre bolje odlutam prema oblinjoj kinoj umi, oazi mira i bioraznolikosti. Ponovno odlutavi u svijet arobne i sirove prirode, u drutvu lokalnog 'gringosa' Keitha, koji je prije 5 g. odluio dunglu Los Angelesa zamjeniti dunglom 'bogate obale', dolazim do skrivenog vodopada. Zanemarujui znakove zabrane kupanja (ja no hablati espanol), umoim bolni papak te nakon malo toanja i nezaobilaznih banana, (koje nisu ublaile buku u eludcu) 'doma' na ruak. Vanjska kuhinja ispred hostela je ponovo posluila za 'male tajne velikih majstora', te punog i zadovoljnog eluca, zajedno sa trojkom sa Hawai-a u sumrak krenem do vulkana. Praeni neizbjenim majmunima i koatiima (koji ginu pod kotaima poradi glupih poluproizvoda (turista) koji ih uporno hrane), dolazimo na aktivnu stranu Arenala (sa druge strane je La Fortuna). Posmatrajui sa strahopotovanjem erupciju te razmiljajui o imenu mjesta sa druge strane ovog unja (La Fortuna - srea), nakon to su isti oni turisti poeli pljeskati tokom erupcije (neu komentirati), razoaran ljudskom glupou i fasciniran (ma komentirat u: to je isto kao da pljee Niagarinim slapovima zato to voda tee!!!, kakve uzaludne nakupine kromosoma!!) tolerancijom prirode na tu glupost (da hoe jedan komadi doletjeti do izvora pljeskanja), vidno uznemiren i isprovociran vraam se u grad nai utjehu u lokalnom pivu! Uz Super Bowl i hrpu Amera oko mene privodim ovu dionicu puta kraju...
Zanimljivost: Nizozemski par, Andries & Anika putuju 8 mj po Centralnoj i Juoj Americi ni manje ni vie nego biciklima!! 100 km dnevno!! Toliko o mom avanturizmu....
injenica: 1968. g. nakon to se smatralo da je Arenal neaktivan, dolo je do erupcije koja je zatrpala dva sela, odnijevi vie od 100 ivota. Nakon toga vulkan izbacuje lavu svakodnevno.
Santa Elena
Kako bih utedio dobrih 7-8 sati i da se ne vraam put San Josea, u turistikoj agenciji uplaujem 'jeep, boat, jeep' (solidna teta na mom budetu) prijevoz, koji me preko jezera (posljednji pogled prema goruem vulkanu) i najstrmijih i najloijih cesta kojima sam se ikada vozio (kapa dolje prijevoznom sredstvu), nakon nekih 5h, istovari u centru Santa Elene, malog (tri ulice) mjestaca na par kilometara od zaaranih 'cloud' uma! Smjestivi se u planetarno popularni 'Pension Santa Elena', nakon kratkog, ali slatkog istraivanja okolice, uz zvukove Manu Chaoa i oblinjeg francuskog dijaloga, u predvorju pensiona utonem u melankoliju trenutka. Pension je iz oitih razloga proglaen od strane Lonely Planeta kao naj naj hostel Costa nam Rice. Izvanredna klapa koja radi/vodi pension ne sputa gard niti trenutka. Susretljivi, sarkastini i nadasve humoristino nadareni, uz kombinaciju konstantnog zamora i movinga u 'chill out' predvorju posebno armantnog hostela, daju jasan i glasan odgovor zato je dotini numero 1! Good vibrations! Par piva kasnije i ozbiljnih dijaloga o naruenoj nam ekolokoj ravnotei dragog planeta (mali zeleni), uz zvukove svae takora koji su se oito nastanili u zidu iza mog kreveta, preumoran da bih mario, utonem u san.
Zanimljivost: Ro, jedan od veletovanih djelatnika hostela, je po majci Izraelac, po ocu Talijan, po roenju Costarikanac, po kolovanju Talijan (Firenca - povijest umjetnosti), po zanimanju za vrijeme kolovanja go-go plesa na Ibizi! Krvavo zaraen novac uloen u blistavu budunost neshvaenog umjetnika!!
injenica: "Cloud forest" iliti Oblana uma je uma (to je sigurno) koja je karakteristina za tropske i subtropske dijelove te je veliki postotak dana u godini natkrivena "kapom" od oblaka, ime je smanjen prodor direktne suneve svijetlosti i time pojave evapotranspiracije (googlajte). Uinak ovih pojava daje visoki stupanj vlanosti, mahovinom obraslu bujnu vegetaciju, te izmaglicu. Kau da se 40-60% ukupne flore i faune svijeta nalazi u ovim umama! Kao stvorena za Froda i njegovu druinu...
Santa Elena @ Monteverde cloud forest
 Naglo probuen (ovaj puta i prije onoga CIK) galamom koja dolazi iz zida (bit e da je Gricko neto sj.... na rano jutro), brojei na prste jedne ruke odspavane sate dovlaim se do izvora kave i uz juer kupljeni banana bread, otvaram sljepljene vjee. Konzultirajui se sa osobljem hostela o mome planu za dananji dan (vjerovalo se tada i posljednji) u polusnu sjedam na lokalni autobus. Preko 5 km, malo je rei zemljane ceste, uz vjerojatno najuinkovitije buenje mog ivota (kao vonja u starim ZETovim harmonikama), dolazim do 'Monteverde cloud forest' rezervata. Potpuno ignorirajui pokuaje lokalnih vodia da me vrbuju (kao ja sve znam), sam ulazim u labirint trailova tropske oblane ume! itajui kartu koju sam dobio u hostelu navigiram kroz oaravajuu vegetaciju, uz neizbjenu pratnju lokalnih erifa - Whiteface majmuna i svu paletu zvukova praume. Zastajem kako bih na trenutak zatvorio oi i pokuao osluati i zapamtiti zvukove svijeta koji me u ovom trenutku okruuje... arobno... uma je djelovala (nakon to sam otvorio oi, naravno) zaarano! Uski mahovinom obrasli puteljak koji je krivudao ispred mene, natkriven svom silom isprepletenog bilja u svim nijansama zelene, uz neodljivu laganu izmaglicu koja se zadravala u kronjama drvea, koje me neodoljivo podsjealo na Ente (Gospodari prstenova, tko nije gledao ta u mu ja)... bajka u najmanju ruku, koja postavlja nove granice masti. Nakon cca 5h pjeaenja po arobnoj umi (nigdje malog arobnjaka, a ni eira:)), odluih zamijeniti onaj bus sa vjernim (kasnije se pokazalo precijenjenim) nogama, te laganim tempom krenem kroz umu do ugostiteljskog objekta (da ne kaem ba birtije). Uz tako dobru atmosferu u hostelu i skupinu izvanrednih ljudi sa kojima sam imao ast konverzirati, odluih produiti svoj boravak ovdje za jo 24h. Gitara, bubnjevi, zalazak sunca i pura vida all over again....
Zanimljivost: Skoro pregaen od skupine 60+ kluba, trei s ogromnim teleskopima u jednoj i knjiicom u drugoj ruci, odluih saznati emu strka. "Bird lovers" u vjenoj potrazi (a i utrci sa vremenom) za pticama - kako koju vide tako stave kvaicu u knjigu pored imena i slike te ptice. Kakva predanost cilju... Polomie noge...
injenica: Monteverde podruje je dom za preko 2500 biljnih i preko 400 ivotinjskih vrsta.
Visei mostovi Santa Elena
'Visei mostovi Santa Elene' bio je odgovor Maykola na moje pitanje "a to danas?". Nakon poprilino kasnog buenja za promjenu (8:30), polako uvuen u 'take it easy' atmosferu hostela, a i mjetana Svete Elene, tedei noge bolne od jueranjeg dana, sa dijelom vesele druine sjedam u minibus, koji nas neto prije podne dovlai do viseih mostova. Iako nam je bilo savjetovano da je (naravno) raaano jutro najbolje za posvjedoiti o arobnom svijetu visoko gore u kronjama, zanemarujui savjete, lagano uljuljani i usporeni uz minimalan utroak energije, skrivajui se od jakog popodnevnog sunca, krstarimo zelenim viseim mostovima koji nas maksimalno pribliavaju ivotu u kronjama tropske ume. Izbjegavajui povremene nagle nalete 60+ kluba, vraamo se u hostel vidno iscrpljeni (barem ja). Odluivi da nema smisla jurcati po cijele dane, skoim do trnice po tropsko voe i pivo te se sa druinom, uz ritmove Cat Stevensa i Pink Floyda koji se ire sa Mayklove gitare, upustim u stanje polusna i nirvane! Kakav raj! Nakon to smo se regenerirali od iscrpljujueg dana, pripremio sam mexiku hranu za oprotaj od druine (posljednja veera), te krenusmo na posljednje pivo.... Nekoliko sati kasnije, uz gromoglasno odobravanje okupljenih, poderem kartu za autobus i saopim kako ostajem jo jedan dan!! Ludilo! (upotrijebite matu). Svie... i takori ve spavaju...
Zanimljivost: Grad Monteverde je osnovan 1951. g. od grupe amerikih Quakera (oblik protestantske "sekte", u 17. st., ekstremne) od kojih su mnogi sluili zatvorsku kaznu u SADu zbog odbijanja odlaska u vojsku, koji su odluili potraiti bolju budunost u sjeverozapadnom dijelu Costa Rice. Proizvodili su sir, ime se i dan danas bave. Od 44 orginalna naseljenika, danas ih je ivo 8!
injenica: Costa Rica ima vie vrsta leptira nego cijeli afriki kontinent!!
...nastavak u iduem broju!
 Ispii lanak
 Poalji lanak na e-mail
 Komentiraj lanak (1)
|
