English version



Euro26 E-cards nagradna igra

UČITI I STUDIRATI U INOZEMSTVU:
Studiranje u inozemstvu
Piše: Mladen Marčić

Stari mi je od početka studija uporno tvrdio, tupio samo jedno – ključ studiranja leži u prijateljima i pod time nije mislio na prepisivanje od dragih prijatelja na ispitima – već na druženje, učenje i izmjenjivanje iskustava s različitih predavanja i ispita. Uglavnom, sve što sam trebao napraviti bilo je biti okružen prijateljima. I bio sam okružen prijateljima, možda ne onima s faksa, ali bio sam. I tako mi frend jedan dan čisto iz šale veli: „Ideš sa mnom?“. Ponuda se odnosila na studiranje u inozemstvu. Isprva sam bio protiv, iako ne mogu reći potpuno indiferentan. Pomisao na studiranje 'vani' nije mi bila strana. Valjda zbog svih onih tinejdžerskih filmova s poznatim fakultetima i njihovim ogromnim kampusima gdje se svaki dan fešta, druži, nabaci kakav hakl i na kraju krajeva gdje su predavanja svaki dan i na koji studoši dolaze – tko to ne bi htio?!?!
Nakon tri godine mučenja, hodočašćenja po jednom te istom ispitu prelomio sam – idem studirati 'vani'. Što god to značilo. A to nije značilo ići u Ameriku (tamo je studiranje daleko preskupo) već puno bliže – do Austrije, u gradić gdje su prije nekoliko stoljeća Zrinski i Frankopani ostali bez glave – Bečko Novo Mjesto (Wiener Neustadt - WN).

Ležeran razgovor

Poslao sam papire poštom – svjedodžbe iz srednje škole, prijavnicu, pismo motivacije... Nekoliko tjedana kasnije bio sam na razgovoru – pričali smo o svemu i svačemu, od hobija do politike i stanja u svijetu. Više ih je zanimalo kakav sam kao osoba nego kakve su mi bile ocjene u srednjoj. Jedini uvjet je bio dobro poznavanje (i korištenje) engleskog jezika.
Na početku ljeta dobio sam pismo – primljen sam na Sveučilište primjenjenih znanosti (Fachhochschule na njemačkom) u Wiener Neustadtu, Austriji. Sve što sam trebao napraviti je bilo uplatiti 380 eura (da, dobro sam napisao - 380 eura!) kao školarinu za prvi semestar (btw. taj novac sam na kraju dobio nazad).
Došavši u taj mali gradić 40-ak kilometara od Beča, smjestio sam se u studentskom domu udaljenom pet minuta pješice od faksa. Nije to studentski dom kao u Zagrebu – tu svaki student ima svoju sobu (i to poprilično veliku), a kuhinju, kupaonicu i WC dijeli s još jednim studentom. Sobe su kompletno opremljene namještajem, a imaju i utičnice za internet (naš dsl) i televizor.

Svaki student ima svoju sobu (i to poprilično veliku te kompletno opremljenu namještajem), a kuhinju, kupaonicu i WC dijeli s još jednim studentom

Dom se inače sastoji od dviju zgrada. Osim soba tu se još nalazi teretana, zajedničke prostorije za druženje s televizorima, prostorije za pranje veša, prostorije s frizerima (ne brijačima nego zamrzivačima) za hranu te jedna veća prostorija za zabave.
Sami fakultet se sastoji također od dviju zgrada – jedne potpuno nove u kojoj se nalazi administracija, osam prostorija s kompjuterima (cca 15 po prostoriji), 10 velikih dvorana za predavanja te par učionica za seminare; te stare zgrade u kojoj se uglavnom nalaze učionice za manje grupe i seminare, laboratorij te najbitnije – stolni nogomet – vječno okupljalište svih željnih malo „akcije“ za vrijeme pauza između predavanja . Naravno, tu su još knjižnica, menza te mala knjižara u kojoj se mogu kupiti sve potrebne knjige i svi materijali za nastavu.

Program po Bolonjskom procesu

Polovica mojih kolega su lokalci tj. Austrijanci, a ostatak – iz cijeloga svijeta, doslovce. Od SAD-a, Južne Afrike do Kirgistana i Tajlanda

Nastava programa (na drugoj godini se bira specijalizacija – marketing ili financije) koji sam upisao održava se na engleskom, iako ovo sveučilište ima isti takav program (a i mnoge druge) na njemačkom. Program je u potpunosti usklađen po Bolonjskom procesu što znači da traje tri godine s time da se u završnom 6. semestru odrađuje praksa u nekoj firmi, a naknadno možete upisati još dvije ako vam se baš ostaje u 'školi'. Program također nudi mogućnost studiranja trećeg semestra (početak druge godine) na nekom drugom fakultetu izvan Austrije – mogućnosti su i više nego velike – SAD, Kanada, Meksiko, praktički cijela EU, Koreja, Australija te Novi Zeland.
Nastava se održava svaki dan, predavanja su obvezatna što omogućuje upoznavanje i druženje s drugim ljudima svaki dan. Polovica mojih kolega su lokalci tj. Austrijanci, a ostatak – iz cijeloga svijeta, doslovce. Od SAD-a, Južne Afrike do Kirgistana i Tajlanda. Naravno, najviše je Europljana i to s područja Češke, Slovačke, Balkana itd. itd. Kad svima njima još pridodamo studente koji dođu na razmjenu u WN, slobodno se može reći da je društvo veoma šaroliko.

Besplatan studij

U Austriji je na snazi stogodišnji zakon, još iz doba Marije Terezije, koji kaže da svi ljudi s područja bivše Austro-Ugarske mogu studirati besplatno

Razgovarajući s frendovima u Zagrebu stekao sam dojam da većina ljudi studiranje 'vani' vidi kao iznimno skupo. To je istina u slučaju da idete studirati u SAD, Japan i neke druge zemlje u kojima se školarina plaća i do nekoliko desetaka tisuća dollara/yena/funti/čega god već, ali isto tako treba napomenuti da ima i puno jeftinijih (ali zato ne i manje kvalitetnih) programa od onoga što si ljudi zamisle. Računica je u biti vrlo jednostavna: semestar košta 380 eura, što će reći da cijela godina košta 760 eura, što je danas cca 5.500 kuna, s time da treba uzeti u obzir da je u Austriji na snazi stogodišnji zakon, još iz doba Marije Terezije, koji kaže da svi ljudi s područja bivše Austro-Ugarske mogu studirati besplatno. Smještaj u domu je 250 eura mjesečno (uključujući sve režije osim interneta koji košta 3 eura mjesečno) što je cca 1800 kuna – iznos puno veći nego da živite u domu u Zagrebu, Splitu ili negdje drugdje, ali više manje isti iznos koji plaćaju studenti u Zagrebu ako iznajme stan. Sad još samo treba izdvojiti novce za hranu i izlaske – u većini slučajeva to su isti iznosi kao da živite doma, dapače čak i jeftiniji kad je u pitanju hrana (u prosjeku se potroši oko 150 eura mjesečno na hranu). Što se tiče izlazaka, sve ovisi koliko često i kamo izlazite – možete proći jako jeftino, a opet i jako skupo, baš kao i u Hrvatskoj. Mnogi studoši tijekom vikenda idu vlakom u Beč. Karta je nešto malo manje od pet eura u jednom smjeru. Mnogi noćni klubovi nude opciju jednokratnog plaćanja upada od 15-20 eura, ali je konzumacija pića u baru neograničena.
Sve to skupa, kad se zbroji, mjesečno dođe na 500 - 600 eura. Naravno, može biti i više ako izlazite baš svaki dan.

Razmjena studenata

Blizina faksa je također odigrala veliku ulogu. Bečko Novo Mjesto nalazi se na tri i pol sati vožnje od Zagreba, većina tog puta je autocesta, dok vlakom ima nešto malo manje od šest sati. Najjeftinija karta košta 220 kuna u jednom smjeru. Vlak ide dva puta dnevno, direktna linija Beč – Zagreb, dakle nema nikakvog presjedanja i doma sam čim mi srce poželi. Jedan od ključnih faktora odabira tog faksa je također bila i mogućnost razmjene. Treći semestar proveo sam sa svojim novim prijateljima u Madridu. Zajedno smo (nas dvoje i njih dvije) dijelili četverosoban stan u srcu Madrida. Osim odlaska na predavanja, druženja s uglavnom Amerikancima (kojima je Španjolska hit-destinacija) imao sam mogućnost naučiti još jedan strani jezik, proputovati cijeli Iberijski poluotok, a i šire (recimo London i Wembley u vrijeme odigravanja sad već povijesne utakmice) i u konačnici steći jako dobrog prijatelja zbog kojega sam u vrijeme snijega i leda u Zagrebu završio na +35 Celzijevaca u Južnoj Americi.
Sve detaljnije informacije mogu se dobiti na web stranici (www.fhwn.ac.at), a oni koji žele i osobni kontakt mogu ga ostvariti na danima sveučilišta na štandu FH, gdje će vjerojatno zateći i mene zajedno sa službenim predstavnicima FH.

 Ispiši članak
 Pošalji članak na e-mail
 Komentiraj članak (8)

Hrvatski hosteler
Hosteler je magazin za mlade globetrottere i vlasnike EURO<26 iskaznica. Magazin izdaje Hrvatski ferijalni i hostelski savez 4 puta godišnje u 15 000 primjeraka. Besplatno se distribuira svim članovima te po srednjim školama (uz preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa), fakultetima i drugim mjestima od interesa mladih.
Magazin je djelo mladih volontera koji vas pozivaju da im se pridružite u njihovom radu s ciljem popularizacije djelatnosti i aktivnosti mladih.
Magazin "Hosteler" je kao periodična tiskovina prijavljen Ministarstvu kulture RH pod brojem 1276.

Broj 40

Broj 38

Broj 36-37

cr:edits